Svi se velikom tugom opraštaju od ovog velikana.
Dimitrije Milenković (Niš, 1935 – Niš, 2025), pesnik, esejista i kulturni radnik, preminuo je u četvrtak, 30. januara, u 90. godini života.
Odlazak ovog istaknutog građanina Niša, pesnika aristokratskog stila i manira, ostaviće veliku prazninu u niškoj i srpskoj književnoj sceni.
Njegova smrt zatvara jedno poglavlje u pesničkoj generaciji koja je odrasla u niškoj gimnaziji, zajedno sa pesnicima kao što su Branko Miljković, Luka Prošić, Vidosav Vice Petrović, Gordana Todorović, Radoslav Vojvodić i Dimitrije Tasić. Dimitrije Milenković / Izvor: Youtube printscreen/TV ZONA PLUS (HD) – ZVANIČNI KANAL
Njegove pesme, koje su poput metafora svetlele noću iznad Niša, sada će zauvek biti deo srpske književnosti.
Milenković je diplomirao jugoslovensku i svetsku književnost na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Radio je kao novinar, glavni urednik Glasa omladine, urednik kulturne rubrike u Narodnim novinama, direktor Izdavačke kuće Gradina, upravnik Narodnog pozorišta u Nišu i predsednik Odbora za međunarodnu saradnju Skupštine grada Niša.
Njegov opus obuhvata poeziju, prozu i eseje, a njegova dela prevođena su na jedanaest jezika i zastupljena u brojnim antologijama u zemlji i inostranstvu.
Objavio je brojne pesničke zbirke, među kojima se izdvajaju: Pripitomljena svetlost (1964), Kopna (1972), Soneti o Naisi (1979), Srce spavača (1985), Povratak u Naisu (1991), Jezgro (1995), Taloženje smisla (1999), Ushit i san (2003), Iz dubokog sveta (2008), Veliko jutro ljubavi (2015), Darodavac uspomena (2017), kao i antologije i priredbe Branka Miljkovića, pesama za decu i svetske duhovne poezije.
Milenković je bio dobitnik brojnih nagrada, među kojima Oktobarske nagrade grada Niša, Zlatne medalje Evropske akademije umetnosti, Nagrade „Dragojlo Dudić”, te nagrade za doprinos kulturnim manifestacijama.