Vesna je svojevremeno govorila o odrastanju u kućici ispod mosta, gde je živela sa svojom mamom.
Kuća Vesne Đogani u kojoj je odrasla u veoma teškim uslovima srušena je do temelja i sada je na tom mestu izgrađena zgrada.
Naime, Vesna Đogani je jednom prilikom pričala o svom teškom odrastanju i pokazala kako izgleda kuća ispod mosta u kojoj je živela sa svojom majkom.
Sada je na istom mestu izgrađena zgrada u kojoj je njena majka dobila stan.
Radnici koji su se tu našli, kazali su da nisu ni znali da je pevačica nekada živela ovde.
– Nisam znao da je Vesna ovde odrasla. Bilo je tu nekoliko kućica koje nisu bile baš sjajne za normalan život. Zato će sad da uživaju, rekao je jedan od radnika.Vesna-Đogani / Izvor: Srbija Danas
Dobila stan od 50 kvadrata
Da je Vesnina majka u zgradi koja je još uvek u izgradnji dobila stan, potvrdio je pevačicin partner Đole Đogani. Denser je sa investitorom pregovarao o uslovima i kvadraturi novog doma svoje tašte.
– Ima mnogo kuća koje su se u gradu srušile, a vlasnici su dobili stanove. To je slučaj i s Vesninom mamom. U dvorištu gde je ona živela bilo je četiri, pet kućica. Moja tašta je imala određenu kvadraturu, otprilike 25 kvadrata, a dobila je oko 50 kvadrata iliti jedan stan. S obzirom na to da je ona starija žena, ja sam razgovarao sa investitorima nekoliko puta, jer ko će da joj pomogne ako ne Vesna i ja, objasnio je Đogani.
Vesna je zbog siromaštva u jednom periodu boravila je u Zvenčanskoj, dok je njena majka radila.
Đole-Đogani / Izvor: Srbija Danas
– Ja sam Vesna Đogani. Ovo je ulica mog detinjstva. Tu sam rođena. Tu sam odrasla. U mom dvorištu sam imala prve koncerte. Tu je počela moja karijera. Tu je počeo moj san. Ovo je moj most. Most mog detinjstva. Tu smo igrali između dve vatre. Šetali se. Iznad nas preko njega bi svake nedelje prolazili navijači Zvezde i Partizana i glasno navijali. Tramvaji bi brujali, a nama deci je sve to bilo kao da slusamo najlepsu muziku. Voleli smo tu buku. A sada je neko isprljao moj most. Isprljao moje detinjstvo. Pogana usta su isprljala čisto dečije srce. Isprljao san. Isprljao dečije snove. Da, bila sam siromašna devojčica. Sa velikim snovima. Siromašna devojčica sa velikom maštom – napisala je Vesna tada i dodala:
– Zar neko može da te osudi, samo zato što si živela ispod mosta? Imala parče hleba i parče neba. Tužna sam zbog toga. I zato sam došla tu. Ne zbog sebe, nego da podržim devojčicu koja plače u meni. Da se izvinim mom mostu jer znam da ga to boli. Jer jedino on zna ko sam ja. Koji su moji snovi. I da me niko nije pokupio, nego mi je on pokazao put kojim da idem. I da danas budem ovo što jesam. Uspešna, mirna žena. Sa puno ljubavi oko mene. Sa publikom koja se veseli sa mnom, ponekad plače. I moj glas ih smiruje. I oni ne daju na moj most. Ne daju suze da mi teku. Hvala predobri moji ljudi… Sada sam mirna jer sam dobila sve odgovore. Moj most. Moja ljubav. Moje detinjstvo.