Prvi put neće prisustvovati svojoj promociji u srpskoj prestonici.
Nakon saznanja da boluje od opake bolesti, hrvatska književnica Vedrana Rudan odlučila je da se povuče iz javnosti i da prestane sa pisanjem.
Međutim, suočavanja sa novom realnošću i borba sa karcinomom očito nisu ublažile njenu potrebu za pisanjem već je dodatno inspirisali.
Poznata dama gotovo redovno se oglašava putem svog sajta i društvene mreže Fejsbuk, a njeni tekstovi se čitaju sa dosta pažnje.
Nova knjiga
Vedrana Rudan je 10. decembra obradovala sve čitaoce informacijom da će njena nova knjiga “Umrjeti bez stresa” biti objavljena 13. decembra.
U svojoj najnovijoj knjizi Vedrana Rudan britkim humorom i beskompromisnom iskrenošću vodi kroz političke, društvene i svakodnevne apsurde, otkrivajući istine koji često ostavljaju bez reči, ali i s osmehom na licu, istaknuto je na sajtu izdavača.
U velikom stresu se bori za preživljavanje
Na Fejsbuk stranici hrvatske književnice pojavilo se obaveštenje da Rudanova prvi put neće uspeti da bude na svojoj promociji u srpskoj prestonici.
– U Beogradu, Vedraninom gradu, biće Noć knjige, ali bez Vedrane. Izlazi joj knjiga “Umrijeti bez stresa”. U pravo vreme jer obilazi zagrebačke bolnice u velikom stresu u borbi za preživljavanje. Svim svojim čitateljima šalje pozdrave, očajna što nije s njima – napisao je administrator stranice, Slaven Hrvatin.
Ne živim od pisanja knjiga
Vedrana Rudan, premda je jedna od najčitanijih autorki na Balkanu, istakla je svojevremeno da ne živi od pisanja.
– Ne živim od pisanja ni knjiga, ni bloga. Živim od nasledstva i muža koji zarađuje. Dakle, ja sam sponzoruša – rekla je ona jednom prilikom.
Sin me nije posetio 4 meseca
Vedrana je nedavno pisala o svojoj borbi sa opakom bolešću i istakla kako sin nije bio uz nju kada joj je bilo najteže.
– Kad imate rak, samo vam se on mota po glavi. Znam! Znam! Znam! Moram misliti pozitivno, ne misliti na rak nego na lepe stvari. Šta su lepe stvari? Penzija od 460 evra, a lekovi su ti 100 evra, a pregled 640 evra? Biti srećna jer imaš muža koji oko tebe skače i koji ne bi smeo znati da ti se po glavi mota samo jedno? Danas sam preko interneta naručila jaknu za 32 evra, L, imam deset kila manje, to je lepa stvar? A što ako… Nedavno sam pročitala kako naš poznati novinar razdragano izjavljuje: “Deca su naša najveća sreća i smisao života”. A da mislim na svoje dete? Mislim, mislim. Je li mi ikad bilo smisao života? Nije. Jesam li čitav život činila sve da bih mu pomogla u svakom trenutku? Jesam. Pa ipak, to moje dete koje volim u četiri meseca moje bolesti ne može naći petnaest minuta vremena za mene i posetiti me?! Ruku na srce, biću sasvim iskrena, da li me to rastužuje? Iskreno, najiskrenije, ne. I telefon je susret. Prijateljica mi je rekla, idi kod psihijatra, probaj. Psihić? Nikad nisam bila kod psihijatra, možda sam bolesna, danas su svi depresivni, ako neću biti sad, kad ću? Gutaću tablete i biti srećna.