Mama je jedina bliska osoba koju imam. Živjeli smo na rubu siromaštva. Mama je radila na tržnici, prodavala povrće, a noću je čistila podove u supermarketu. Vidio sam kako joj ruke drhte, kako je boljela leđa, a oči su joj bile crvene od nespavanja. Hanna je bila najljepša djevojka na našem fakultetu, dečki su se okupljali oko nje. Čak je pobijedila na izboru za “Miss Sveučilišta”. Jednog dana sjela je pored mene na ispitu i rekla:
– Tako teško pitanje…
Zahvaljujući meni, Hanna je položila sve ispite, jer sam joj pomagao. Jedne večeri odlučila mi je zahvaliti i pozvala me u kino. Potom nježni poljupci i zagrljaji. Ujutro sam se probudio u njezinom krevetu. Shvatio sam da je ona moja! Nismo odugovlačili s vjenčanjem – odmah nakon četvrte godine sam je zaprosio. Bilo mi je drago što je takva kraljica poput Hanne izabrala mene! Priznajem, to mi je jako podiglo samopouzdanje.
No postojala je jedna “ali” – gdje ćemo živjeti? Hannini roditelji nisu me baš voljeli, jer su me smatrali “prosjakom” koji joj ne može ništa dobro pružiti. Zato sam odlučio razgovarati s mamom.
– Dobro, sine, dat ću ti ovaj stan. Samo treba napraviti malo renovacije. Mislim da će mi i na starost biti dobro na vikendici. Svjež zrak, vrt… – rekla je. Ali ipak, u njezinom glasu bilo je tuge i žaljenja. No ja sam njezin sin i ona jednostavno nije mogla postupiti drugačije. Nakon vjenčanja preselili smo se u stan. Srećom, Hannini roditelji poklonili su nam (zapravo njoj) novi automobil. Ipak, ja nisam imao pravo voziti ga.
– To je moj auto! Još ćeš ga ogrebati ili udariti u drvo. Idi u ured tramvajem i ne troši mi benzin! – prigovarala je supruga.
– Hoćeš li ići kod mame na vikendicu? Sjedni na vlak, zašto bih se ja vukla s tobom u tu zabit? – ljutila se Hanna.
Jednom tjedno posjećivao sam mamu, ali Hanna je bila izričito protiv. Čim bi čula riječ “vikendica”, odmah bi smišljala isprike: “Imam sastanak, manikuru, pedikuru”. Na sve načine me pokušavala preusmjeriti, promijeniti moje planove. Trebalo je ići kod njezinih roditelja, prijateljica je slavila rođendan u kafiću. Nisam mogao odbiti, jer bi me u suprotnom čekala svađa i spavanje na madracu.
Hanna ne razumije da je moja mama stara, u mirovini, jedva ima dovoljno novca. Supruga misli samo na sebe. A ja mislim na svoju mamu. Zato sam podnio zahtjev za razvod.