Pred praznike smo se okupili s obitelji za stolom. Muž je započeo razgovor, nakon čega smo imali vrlo ozbiljnu svađu. Muž je rekao da više ne želi živjeti s roditeljima te da je odlučio sagraditi novu kuću.
Moja mama me odgajala sama. Živjeli smo u kući moje bake. Nakon njene smrti naslijedili smo njezin stan. Prodali smo ga i kupili dva stana. Jedan je mama registrirala na svoje ime, a drugi je bio na moje ime.
Moj stan smo iznajmljivali, a novcem od najma plaćali su se moji troškovi obrazovanja. Kasnije sam se udala. Nisam rekla ni mužu ni njegovim roditeljima da imam stan.
Mama mi je otvorila račun, a novac od najamnine se skupljao na moje ime. Htjela sam iznenaditi muža kada bih uštedjela dovoljno novca. Kasnije sam shvatila da sam odabrala vrlo nezgodan trenutak da otkrijem svoju tajnu. Moj muž se jako uvrijedio što sam nešto skrivala od njega sve to vrijeme.
On i njegovi roditelji su se jako posvađali sa mnom. Muž je rekao da mi više ne može vjerovati. Otišla sam u majčinu kuću. Mama se osjećala krivom. Potom je odlučila razgovarati s mojom svekrvom.
No, svekrva je nije htjela pustiti ni na prag. Optužila je moju mamu za sve i nazvala je lažljivicom. Mama se vratila ljuta.
Predložila sam mužu da prodamo moj stan i izgradimo novu kuću, kao što je sanjao. No, on je to odbio i rekao da me više ne želi vidjeti. Ipak, ne mislim da sam napravila nešto loše. Mislim da je trebao biti sretan što imam stan i novac, a ne obratno. Sada ga više neću zvati niti ga moliti da se vrati i oprosti mi. Ako misli da ne može živjeti bez mene, vratit će se. A ako ne želi vidjeti moje lice, to je njegov problem. Imam gdje živjeti i imam dovoljno novca za ugodan život.