PASTIR KOJI JE ZARADIO PENZIJU CUVAJUCI OVCE ISPRICAO JE DIRLJIVU I JAKO POUCNU PRICU

Jednom pastiru koji je život proveo čuvajući ovce državne su vlasti dodijelile penziju zbog toga što je odlično obavljao svoj posao više od sedam decenija. Ovaj slučaj izazvao je pažnju i brojni su novinari došli da ga posjete.“Možeš li nam ispričati neki poseban događaj koji si doživio?” pitali su.Starac je bio nervozan ali, konačno se odvažio da ispriča jednu priču:”Kad sam imao dvadeset godina, u šumi sam našao štene. Bilo je malo i umiljato da sam ga bez puno razmišljanja ponio kući. Puno sam ga zavolio. Dijelio sam s njim sve što sam imao. Seljani bi me često izazivali, govoreći: “To nije pas, to je vuk. Riješi ga se prije negoli te od njega zadesi kakvo zlo!” Nisam ih slušao. Narastao je velik i snažan. Pomagao mi je oko ovaca i brižno ih čuvao. Jedne ljetne noći ušao sam u baraku, koja je bila u šumi u blizini tora legao i zaspao.Probudilo me je strahovito režanje. Istrčao sam napolje da vidim šta se dešava. Moj pas sjedio je na mjesečini a sa njegove njuške kapala je svježa krv. Njegove su oči sijale. Pred njim sam vidio gomilu ubijenih i raskomadanih ovaca. Odmah sam shvatio šta se dogodilo…Ušao sam u baraku, uzeo svoju pušku, i naslonio je na glavu moga vuka. Nije se pomjerao. Kao da je osjećao krivicu zbog izdaje. Povukao sam okidač i on se sručio na zemlju.Onda sam sišao u selo da pozovem pomoć. Bilo me sramota seljana, jer ih nisam slušao kad su me upozoravali. Kad smo izdvojili napola pojedene ovce između njih sam našao zaklana tri velika vuka i jednu vučicu… Moje se srce cijepalo, a moje su se oči napunile suzama. Ja sam ubio nedužno biće, ubio sam svog istinskog prijatelja. Posumnjao sam u nedužnog i iskrenog…Već je od toga prošlo preko pedeset godina, a sjećam se kao da je bilo danas. Platio sam debelu cijenu, izgubio sam nešto što nikad više neću moći da vratim.