Sin
je odveo oca u restoran da uživa u ukusnoj večeri. Njegov otac je
prilično star pa je i malo slab. Dok je jeo, hrana mu je povremeno
padala na košulju i pantalone. Ostali gosti su posmatrali starca sa
gađenjem, ali njegov sin je ostao miran. Pošto su oboje završili sa
jelom, sin je tiho pomogao ocu i odveo ga u toalet. Očistio je ostatke
hrane sa svog zgrčenog lica i pokušao da opere mrlje od hrane na svojoj
odeći, ljubazno počešljao sedu kosu i na kraju stavio naočare.
Kada
su izašli iz toaleta, u restoranu je zavladala duboka tišina. Sin im je
platio račun, ali pre nego što su otišli, jedan čovek, takođe star, je
ustao i pitao starčevog sina: „Zar ne misliš da si ostavio nešto ovde?“
Mladić je odgovorio: „Nisam
ostavi bilo šta.”
Tada mu neznanac reče: „Ovde si ostavio pouku za svakog sina i nadu za svakog oca.
Ceo restoran je bio tako tih da se moglo čuti kako igla pada!
Jedna
od najvećih počasti koje postoje, jeste da možemo da brinemo i o onima
koji su brinuli o nama. Naši roditelji i svi oni stariji koji su
žrtvovali svoje živote sa svim svojim vremenom, novcem i trudom za nas,
zaslužuju naše najveće poštovanje
Categories
Sin je odveo oca u restoran i ostavio dobar primer svim prisutnim gostima
