U nekim dijelovima Balkana se vijekovima njegovala jedna vrlo neobična tradicija koja danas polahko odlazi u legendu

U nekim dijelovima Balkana se vijekovima njegovala jedna vrlo neobična tradicija koja danas polahko odlazi u legendu, a to je da porodica koja ima samo žensku djecu, najmlađe žensko dijete odredi da bude muško, kako se loza ne bi ugasila. Takve žene nazivali su virdžinama, one su bile žrtve spasavanja časti porodice, odijevale su se isključivo u mušku odjeću, bile su kratko ošišane, obrađivale su zemlju, a čak im je bilo dopušteno da piju i puše, dok je njihovu riječ porodica morala poštovati, jer su bile ravnopravne sa muškarcima.Kako u životu sve ima svoju cijenu, iako su virdžine imale veću slobodu, nasljeđivale imanja, morale su se odreći prava na ljubav, djecu, porodicu i ostati zaklete djevice do kraja života. Ovakva tradicija njegovala se uglavnom u sjevernom dijelu Crne Gore, na Kosovu dok se u Albaniji čak i danas može naći poneka virdžina koja se vjerno drži vijekovne tradicije.Poznati režiser Srđan Karanović, 1991. godine režirao je film koji je posvetio virdžinama, kako bi široj javnosti što bolje prikazao život njih i njihovih porodica, koje su smatrane ukletim i osuđenim na propast samo zbog toga što nisu imali muškog poroda. U stvarnosti su virdžine bile do kraja života dosljedne zakletvi, nisu voljele žene, čak su im se i rugale, tako da nijedna od njih nije imala želju da prekrši dato obećanje.Iako nijednu virdžinu život nije nimalo mazio, svaka od njih se prilagodila načinu života koje im je nametnula tradicija i nijednog trenutka nisu žalile za svojim prethodnim životom, niti zavidjele drugim ženama. Ponašale su se u skladu sa pravilima koje im je tradicija nalagala, bile su žene junaci koje su se borile za opstanak svoje porodice, časni domaćini vješto se boreći sa sopstvenom prirodom.