Poznata po staloženosti i nepokolebljivoj pozitivnosti, Dragana Katić postala je istaknuta figura na televizijskim ekranima. Ipak, njezin život je bio sve samo ne lak. Kao samohrana majka morala je odgajati svoje blizanke u stanu na Karaburmi, a oni su od djetinjstva do ranog odrastanja proveli u skromnom domu.
Nakon perioda pozitivnih promjena, Draganina majka se teško razboljela. Iako se njezina majka već ranije oporavila od bolesti, ona se ponovno pojavila četiri godine kasnije. Dragana je 25. prosinca primila vijest o majčinoj dijagnozi, a istog dana otac je doživio moždani udar. Ova dva incidenta dogodila su se u razmaku od godinu dana, a Dragana je tada svoj život opisala kao noćnu moru. Dragana je u emisiji “Na terapiji kod Slavice Đukić Dejanović” pričala o tome kako je na nju uticala majčina bolest i izazovima s kojima su se obje susrele.
Uz njezinu djecu koja se pripremaju za srednju školu i njezinu majku koja prolazi još jednu rundu kemoterapije, ova je žena imala puno toga na tanjuru. Osjećala se kao da je uključena u unutarnju borbu i odlučila je potražiti pomoć neuropsihijatra. Iako nije imala vremena za dugotrajnu terapiju, objasnila je svoju situaciju i naglasila potrebu hitnog rješenja. Morala je uskladiti vlastiti dom, majčinu kuću, izbor srednje škole svoje djece, posao i kritične trenutke. Trebali su joj lijekovi.
Dok sam se borio da pronađem pomoć za majčinu bolest, gledao sam kako njezini drugovi i voljeni postupno nestaju. Obratio sam se onima za koje sam vjerovao da me nikada neće iznevjeriti i bilo je to ponizno iskustvo. Razmišljajući o situaciji, shvatio sam da svoje prijatelje trebam smatrati svojom obitelji i raditi na popravljanju svih zategnutih obiteljskih odnosa. Nakon smrti drage osobe, postalo je jasno da je moj život potrebno preispitati i strukturirati u skladu s tim. To je poslužilo kao podsjetnik da je smrt prirodna pojava i znak zrelosti.
To su bila razmišljanja i zaključci Katića. Srećom, neuropsihijatar koji je razumio moju situaciju prepisao mi je lijekove dvanaest mjeseci. No, dolazak proljeća pokazao se izazovom. Ujutro sam bio na kemoterapiji, a poslijepodne snimio dvije “Grand emisije”. Jedino je Saša Popović bio upućen u moje borbe i pružao nepokolebljivu podršku i pomoć Dragani Katić, koja je proživljavala previranja. Kada sam razgovarao sa Sašom Popovićem o mojoj neizvjesnosti u budućnost i sumnjama u vlastite sposobnosti, ponudio mi je pomoć na bilo koji način. Međutim, odbio sam, zamolivši ga da šuti i dopusti mi da nastavim bez prekida. Bila sam mu zahvalna što je poštovao moje želje. Sinula mi je spoznaja da za mene ne postoji nitko drugi na svijetu. Dani bezbrižnog djeteta zauvijek su iza mene, a moja sudbina bila je isključivo u mojoj vlasti.